Bloodborne

Ne ze*ebavaj za parry i riposte, instaliraj opet DS2 i odradi playtrough npr samo sa daggerima ili rapierima. Da vidis koje je zadovoljstvo kad uglavis sai u lijevu ruku, i dagger u desnu i tako igras. I onda utajmiras parry sa lijevom rukom pa ga ubodes sa daggerom za najveci riposte damage u citavoj igri. ONE.SHOT.KILL :smiley: I pocnes da pjevusis onako :smiley:

Stigoh najzad juce da probam igru oko pola sata, i –

Pun sam zamerki. :slight_smile:

Ali zaista, ima toliko dizajnerskih i tehnoloskih propusta u tih pola sata da mislim da bi jedino jos Kojimi oprostili ovako neprijatno iskustvo. Tutorijal se sastoji od trckanja po baricama. Ucitavanje posle svake smrti traje i po 40 sekundi. Grafika neki cudan hibrid izmedju prethodne i ove generacije. Dovoljno stucav frejmrejt da ga i ja primecujem. Svetlo deluje vestacki i neujednaceno, ko neka pozornica. Preteran efekat hromatske aberacije cini da slika sem u centru deluje mutno. Raspored kontrola cudan. UI pretrpan, necitak i neintuitivan. Voice acting toliko los da sumnjam da je to sad vec namerno.

The list goes on.

Naravno, isti ovakav je bio i Dark Souls, a tu igru sam silno zavoleo uprkos identicnim problemima. Jednostavno, From Software ocigledno ne haje puno za inicijalno iskustvo igraca – ima da naucis da ti se svidja, lovac! Ali da je najjapanskija igra ikad, jos od poslednjeg Soulsa, jeste. I ne mogu da im oprostim duzinu ucitavanja, dodje mi da sacekam novi patch (koji je, jel te, vec u najavi).


S cisto subjektivne strane, moj licni problem je nedostatak stita. Navikao sam da kornjacam, sad se osecam toliko ranjivo da je to strasno. Ovi prvi neprijatelji lako padaju, ali snazno udaraju. Plus ih zaista ima gomila.

Svidjaju mi se dizajn i atmosfera. Opresivno uske viktorijanske ulice, gomila malih sokaka. Vec sad vidim da ce biti gomila prechica, na sve strane neke zakljucane kapije. Svidja mi se ideja puske kao parry sistema - uspeo sam samo jednom, ali bilo je mocno. Tajming je malo nezgodan, ima zadrsku od pola sekunde pre nego opali. Dobar mi deluje i sistem povratka zdravlja kroz agresiju, volim kada se svi gameplay sistemi medjusobno podrzavaju.

presao sam igru uz maximalno istrazivanje okoline i na kraju sam veoma razocaran jer sam igru presao za 25h
da li je moguce da uz maximalno razvlacenje i istrazivanje nepoznatog prvo prelazenje igre traje samo 25 h?
taman mislim da sam na pola igre 25h , pa jos jedno 15-20 ostalo do kraja kad ono prc the end i pocinje nova igra
preterano dobra igra , preterano kratka

Pa, pazi, imaš iskustva iz prethodnih igara, pa je normalno da će tebi kraće da traje igra. Dark Souls je prvo prelaženje oko 70 sati, sledeće 20, pa sve manje i manje.

nikako da nadjem neki konkretnije uputsvo za chalise dungeon
nemam ps+ pa ne mogu da udjem u tudje dungeone
ali mi nije jasno ( fali me rituallblod 9 komada nisam nasao ni jedan , da li se nalaze u igri uopste? ili se dobijaju u dungeonima iskljucivo?

Da je bilo ko drugi to napisao za Souls serijal, tu bih stao sa citanjem :smiley:

Ali cijenim tvoje misljenje, i cak stovise, upravu si :slight_smile:
Takav je citav Souls serijal kao sto si spomenuo. Ako se sjecas Blighttown-a iz DS-a, nevjerovatan pad fps-a, sjeckanje, do granice igrivosti… Mada me nista nije moglo drzati podalje od igre. Stvarno te nekako uvuce u svoj morbidni svijet da je to nevjerovatno… I jako mi je drago sto su vratili ragdolls, vrh! :smiley:

Pisi daljne utiske, bas me zanima u kojem pravcu se igra razvija. Ne sumnjam da je u boljem…

Kad vec pricamo o ragequitu i love/hate odnosu, novi PA:


To je taj osećaj :smiley: A da možda sad probam da prvo pogodim onog sa pištoljem, da onom odradim Backstab, itd. The thirst is real :slight_smile:

E da, to je taj Souls ugodjaj…

Frustracija sto umirem svaki put sve gluplje, jer mi opadaju koncentracija i strpljenje. Groundhog Day osecaj kad po peti put prilazim velikom pozaru sa gomilom seljana kojima moram jednom po jednom da odvlacim paznju. Molotova sve manje, a bacam ko devojcica. Skrgutanje zubima kad opet zaboravim da me ovde iza stepenica doceka jedan od njih na prepad i skine mi deo dragocenog zdravlja. Vikanje na tv kad me ona mrcina sa ciglom opet spljosti jer nisam ubo milisekund za parry. Ona dva glupa vukodlaka na mostu sto su kao pupcanom vrpcom vezani jedan za drugog.

Rastuca briga sto jos nisam ni dosao do Cleric Beasta, a sechivo mi vec na pola potroseno. Kud god krocim, tri nove putanje, a svugde se plasim da zadjem. I onda najzad dodjem do prvog bossa, ok znam taktiku, sacekaj napad pa flenkuj, klasika – zgromi me s dva udarca. Reload. Sledeci put isto. Placem za izgubljenim dusama (ok, ehoima), tesim se kako su te pisljive hiljade tek kapljica u odnosu na sume koje cu kasnije gubiti. Najzad pobedim mrcinu, srecan sam a jos mi se prsti tresu. Odma’ idem nazad u Hunter’s Dream da trosim duse. Kupim fin ogrtac i kapu, popravim oruzje, preostane i za koji level, e sad je to vec druga prica!

Vratim se u Yarnham, sad sam kao badass. Pokusam sest puta da ubijem one vukodlake na mostu, ne ide, uvek nesto krene naopako. Smorim se. Odem medj’ raju da farmujem malo duse i blood viale, al ne lezi vraze, vec je kasno i umoran sam, opet umirem glupo pa gluplje. Zali boze dusa. Ugasim igru, peku me ochi. Potuchen odlazim u krevet.

Probudim se jutros, razmisljam o igri. To je taj Souls ugodjaj.

Noodle, jel imas da udelis neke tips, ne mogu ni da stignem do tog bosa. Mnogo srljam, izgleda…

Au, pa jel se i tebi skoro potrosilo oruzje jer ne mozes jos ni da udjes u svoju kucu u hunter’s dreamu? Nista, prvi order of business, nadji Cleric Beasta i makar se potkaci sa njim, nebitno sto ces najverovatnije umreti:

kako stici do klerika!

Takodje, mozes usput da otvoris kapiju s leve strane Lampe gde se spawnujes u svet, to je prechica da zaobidjes vatru i seljane. Kad postignes makar ovoliko, moci ces da popravis oruzje, upgrejdujes nivo, mozda i kupis prvi armor (mada njega mozes da pokupis za dzabe u kanalizaciji; nisam tamo jos bio samo sam bacio pogled hah. Mada opet, nije ko da je mnogo skupo…).

Sem toga, slab sam sa tipovima. I ja sam totalni prepadnuti noob koji se drzi samo poznatih ulica. :smiley: Evo imam par opservacija, pa ako pomogne super, mada sve je to dosta ocigledno:

  • obicne seljane mozes i odmah da napadnes, a mozes i da sacekas prvi njihov napad, pa uleti. Odvlaci jednog po jednog, najvise dvojicu. Ako te napadne vise njih, bezi.

  • kljuc svega je strpljenje. Jednostavno, ako srljas gotov si. Skoro uvek ako umrem od obicnih neprijatelja, to je zato sto sam izgubio strpljenje i krenuo da igram previse agresivno.

  • vrane udaram produzenim oruzjem, da im ne pridjem previse blizu.

  • pse pustim da potrce ka meni, pa im opalim u facu. To ih baci na zemlju.

  • bruiseri sa ciglom su najnezgodniji. Pokusavam da naucim kad da uradim parry, to je najbrzi nacin da ih se resis, al pola vremena ne uspe.

  • onog smaracha sa satarom uopste ne diram. Tamo je ionako corsokak, s njim se kachi jedino kad nemas duse, vezbe radi i zbog tih par itema koje dropuje.

  • vukodlake ni u ludilu ne diraj direktno. Kad izadjes iz kuce uz stepenice, privuci im paznju pa brzo strci niz stepenice natrag u kucu – oni ce doci do vrata, ali ne mogu da udju. Tu ih lagano sredi. Ako ne padnu kroz stepenice kad umru, ispustaju dosta blood viala.

  • jos jedno mesto za ‘farmovanje’ blood viala je ona ‘katedrala’ s crvenim prozorima. Mislim da je posle pasa u kavezima. Tu se nalaze malo veci, dlakavi neprijatelji koji nisu mnogo gadniji od obicnih seljana, isto im pritrcis i lemas dok ne padnu. Oni skoro uvek ispuste viale.

  • pretpostavljam da znas da blood viali koje pokupis preko maksimuma od 20 idu u shtek? Isto vazi i za metke.

Wow, ako ikada pobedim Clerik Beasta urezacu Noodlovo ime njegovom krvlju na zid katedrale! Ali moram priznati da mi trazenje walktroughova na netu jer je igra toliko obskurna i neoprastajuca a zatim i eventualni osecaj nadmoci jer sam pobedio bosa uz pomoc jutjuba ili Noodleovih saveta, nije bas moj pojam dobrog dizajna niti zabave. Tvrdoglavo insistiranje na samopomoci opet mi je besmisleno jer zahteva previse umiranja, vremena i zivaca… Igra nema learning curve. Zid iz Game of Thrones mi prvi pada na pamet kao asocijacija.

Haha! Cleric Zverina je bila strasna, mada eto ako pazis da se healujes na vreme i drzis se njegovih ledja, pasce valjda posle nekoliko pokusaja. Cujem da je sledeci boss, father gascoigne, mnogo tezi. :smiley:

Realno, naisao bi vremenom i sam na bossa, bilo jednog bilo drugog. Ko zna sta nas tek ceka, ovo je tek zagrevanje… :smiley:

EDIT: ja samo samo srecan sto nema onih perverzija tipa smanjuje ti se zdravlje sa svakom smrcu i slicno.

Dajte ljudi, prestanite pisati, razbolim se kad citam kako je zabavno za igrati, a ja ne mogu xD Dodje mi da placem sad :frowning: :smiley:

Po meni je to bila mocna stvar, mada moglo se malo doterati u red sa Ring of Binding. Kasnije Ring of Soul/Life Protection i idemo :smiley:

E bem ti zivot, propustam najljepsi dio Souls/Blood serijala, pocetak… Kad niko ne zna nista i svima je wow prvi put :smiley:
Dovraga, moram ga uzeti sto prije…

Ovi koju su dali ocenu 1

Zato ce svaki sledeci poll biti public pa neka glasa ko sme :smiley:

Vise je ovo:

Jer niko ne smije reci da je glasao, sakrivaju se ko zmija noge :smiley:

Cenim da nisu ni odigrali igru. Iskreno, nisam je ni ja odigrao ali zato nisam ni dao ocenu, iako mi deluje fenomenalno.

Ma dobro, svak zna da su to trolovi veci nego u Skyrim-u :smiley:
Ali da ne zamaramo temu sa njima bespotrebno…