Dream teams

Ako se ne varam, Djordjevic i Komazec nisu isli. Sretenovic i Aca Petrovic.

Edit:

Moja greska, evo ga tacan sastav:

Dream Team <3

Da Djordjevic nije isao na to SP u Argentini 1990 jer je bio u veoma losim odnosima sa Drazenom Petrovicem , pa kad je ovaj isao na neko prvenstvo nije isao onaj drugi i obrnuto, recimo Djordjevic nije igrao ni na EP 1989. odrzanom u Zagrebu iz tog razloga, a recimo Djordjevic je igrao na EP 1991 u Italiji ali onda Drazena nije bilo u reprezentaciji.
No sve u svemu nebitno, bili su deo iste generacije i iste reprezentacije.

Nego recimo na tom EP 1991 za reprezentaciju je debitovao i Predrag Danilovic a mislim da je na pragu reprezentacije bio i tada premladi Dejan Bodiroga.

Nego zamisli ti tu reprezentaciju gde u spoljnoj liniji imas Drazena, Djordjevica, Bodirogu, Danilovica, Kukoca, Paspalja, Komazeca, eksperta za odbranu Zdovca ili Zeljka Obradovica a u reketu Divca, Radju, Zorana Savica, ono to je maltene bukvalno bio Drim Tim pre Drim Tima.

Mislim da smo nesto najblize tome imali tamo 2001/02 , recimo u Indijanapolisu kad su tu bili Bodiroga, Divac, Stojakovic, tada cudo od deteta Milos Vujanic, Rakocevic, Jaric, Gurovic, Radmanovic, Drobnjak, Tomasevic, Koturovic, mislim sta reci kad u to vreme recimo jedan Zeljko Rebraca ili Dejan Milojevic koji je tada igrao u zivotnoj formi nije imao mesta u timu ili jedan Vlado Scepanovic isto zver od igraca i jedan od nosilaca igre u reprezentaciji u to vreme.

1 Like

Menii je žao što se to finale na OI nikad nije desilo. Za mladje članove, da ne misle da preterujem, niko nije bio ni blizu te dve reperezentacije, u to vreme.

Da inace sto rece i Duda Ivkovic i sa cime se ja slazem, on kaze da misli kako bi imali sanse da ih pobedimo, jer ako nista drugo usli bi smo spremniji od njih u tu utakmicu, njima je sezone vec odavno bila gotova, nisu se previse spremali za OI za razliku od nasih, takodje imali su vec i nekolicinu nekih veterana u ekipi koji su u to vreme vec bili na zalasku (kao recimo Medzik, Bird, Kris Malin…) dok bi onda nasi bili svi ili na vrhuncu ili jos uvek mladi igraci , takodje timski bi bili uigraniji i takticki pripremljeniji od njih i sigurno da bi mi bili bolje pripremljeni za njih nego oni za nas i moglo je tu svasta da se desi, ali sad nebitno, sta bi bilo kad bi bilo.

Inace Hrvati su se donekle (pogotovo u prvom poluvremenu) sasvim dobro drzali protiv njih ali problem im je bila tanka i kratka klupa, odprilike kao i nama 1996 (kada su nam na klupi bili tipa Sasa Obradovic, Milenko Topic, Mica Beric, Nikola Bulatovic…koji realno nisu ni blizu kvelitetu jednog Bodiroge, Djordjevica, Danilovica, Divca, Paspalja ili Drazena, Kukoca, Radje, Komazeca…) , ono dok im je igrala prva petorka bili su egal sa njima, cim udju rezervisti ovi se odma odlepe i prave serije, jer zato je duzina klupe najvaznija u kosarci, da mozes da pratis visok tempo svo vreme, recimo da je t bio onaj kombinovani zajednicki tim, pa umesto Drazena ti udje njegov rodjak Bodiroga ili Danilovic ili umesto Radje Divac , itd i onda ne gubis na kvalitetu i mozes svo vreme da drzis tempo sa njima, tako da je ostao tu kompletan tim svasta je moglo da se desi, cak po meni i da ih nismo dobili tad u Barseloni ubedjen sam da bi smo ih dobili makar na SP 1994 ili OI u Atlanti 1996, ne bi bilo teorije da se izmigolje :wink:

1 Like

Radja je pričao, u nekom intervjuu, da se naša reprezentacija, u to vreme, okupljala već u maju. Nedelju dana posle završetka playoff-a SFRJ. Za turnir koji se igra u avgustu.

Da to je bas bilo ludilo od priprema, ono po 3 meseca, danas nema sanse da bi se iko odazvao na tako duge pripreme, nit je uopste tako nesto moguce.
Mada i 2001/02 kad je Pesic dosao na mesto selektora, isto pripreme su bila bas krvave, igraci su povracali i padali u nesvest na treninzima, ali zato na EP 2001 smo bili bruka spremni i fizicki i takticki, igraci su komotno mogli da igraju po 140 a ne 40 minuta visokog tempa.

Inace steta sto Kari Pesic nije dosao godinu dana ranije na mesto selektora, jer da smo recimo na OI 2000-te izgledali i igrali kao na EP 2001 u Turskoj mislim da bi smo uzeli i to olimpijsko zlato u Sidneju, Amerikanci su se dosta provlacili (narocito u onom 1/2 finalu protiv Litvanije kad su Litvanci vec vidjeni bili da prolaze) i zaista nisu delovali nista posebno, sa onom igrom, nivoom pripremljenosti i sa onom energijom kao iz Turske mislim da bi smo ih tada glat dobili.

1 Like

Ja sam odrastao gledajući tu reprezentaciju, a i Medžikove “Showtime” Lakerse (inače sam veliki fan Celticsa, još od tada). Ta SFRJ ekipa je bila vrlo nezgodna. Od ‘89. su počeli surovo da dominiraju po Evropi.

Šta bi bilo, kad bi bilo? Niko ne može da zna. Jedino u šta sam siguran je, da bi to bila najbolja košarkaška utakmica ikad.

Realno imali bi sanse, sad da bi bili favoriti protiv njih nije realno reci ali da bi imali sanse i da smo mogli da odigramo protiv njih jedan dobar i egal mec verujem da bi.

Inace Dzordan nije davao 44 poena po mecu, znaci ni blizu tome, na OI 1992 najbolji strelac turnira je bio Brazilac Oskar Smit sa 24,8 poena po utakmici a Dzordan je taj turnir u Barseloni zavrsio sa prosekom od 14,9 poena po utakmici a najbolji strelac ekipe na tom turniru je bio Carls Barkli sa 18 poena po utakmici u proseku.

Inace rekorder olimpijskih igara je Oskar Smit koji je olimpijski turnir u Seulu 1988 zavrsio sa prosekom od 42.3 poena a on je ujedno i najbolji strelac olimpijskih igara svih vremena ukupno ubacivsi na 1093 poena na olimpijskim igrama, a ujedno i igrac koji je postigao najvise poena na jednoj utakmici na olimpijadi (55).

Pa cekaj zasto mislis da jedan tim sa Drazenom, Kukocem, Djordjevicem, Divcem, Paspaljem, Bodirogom, Radjom, Danilovicem ne bi imao sanse, pa nisu ni individualno bili toliko bolji, takodje vec u to vreme imali smo igrace kao Drazena, Divca, Paspalja koji su vec imali iskustvo igranja u NBA i protiv takvih igraca, mislim ako je Drazen mogao ravnopravno da se nosi sa Dzordanom u NBA zasto ne bi mogao i na OI ili ko kaze da recimo jedan Kukoc ne bi mogao da parira vec vremesnom Leriju Birdu ili ako je Paspalj slao po burek Barklija 96 i ubacio mu 18 poena za poluvreme u Atlanti zasto ne bi mogao i dok je bio 4 godine mladji i dok mu je u plucima bilo jos manje nikotina ili da recimo jedan Djordjevic ili Danilovic ne bi mogli da igraju protiv Dzona Stoktona ili Krisa Malina, ma daaaj.
Takodje ono cime smo mogli da ih iznenadimo i porazimo je pre svega ta timska igra, protok lopte, kretnje igraca bez lopte, timska odbrana, dugi napadi i insistiranje na igri 5 na 5 jer oni u NBA nisu toliko naviknuti na taj nacin igre.

Takodje i Hrvati su se u vecini utakmice sasvim solidno drzali (do poluvremena su bili tu negde egal odprilike) ali problem Hrvata je bila tanka klupa i to sto nisu imali pleja, falio im je jedan vrhunski plej kao sto je bio Djordjevic, imali su igrace na klupi koji nisu bili ni blizu nivoa Drazena, Kukoca i Radje i uglavnom dok su rezervisti bili na parketu ovi su pravili te velike serije , sad teoretski da su i na klupi imali podjednako dobre igrace kao sto bi i imali da se zemlja nije raspala i da su im tu bili jos Djordjevic, Paspalj, Bodiroga, Danilovic, Savic, Divac , sigurno da bi utakmica izgledala dosta drugacije, takodje Hrvati realno nisu se ni spremali za Amerikance niti su verovali da mogu da ih pobede, sa tom potencijalnom reprezentacijom SFRJ bi ipak bilo drugacije, kao sto je i Duda Ivkovic rekao, verovali smo da mozemo da ih pobedimo, posebno bismo se pripremali za tu utakmicu i sigurno dali bi sve od sebe da pobedimo, sad da li bismo uspeli ne znam ali sigurno da bismo im bili tvrd i dostojan protivnik i da bi to bio dobar i uzbudljiv mec.

1 Like

I naravno, prvi YU koji je izasao na NBA draft, Radisav Curcic :smiley:

Cak je i odigrao jednu sezonu u Dalasu, mada nije dobio bas prostora da se iskaze, mada mislim da je on bio vise ono sirova snaga nego sto je bio neki umetnik.

Inace sada je NBA liga puna stranaca i sve vise primat preuzimaju stranci ali u to vreme je bilo skroz drugacije i klubovi praksu dovodjenja stranaca, prakticno prvi stranci koji su dosli u NBA su bili Rolando Blekmen legenda Dalasa i Hakim Olajdzuvon i Patrik Juing i tek malo kasnije su dosli i Drazen, Divac, Paspalj, Marculjonis, Rik Smits, mada i dalje je to bilo bas skromno i ozbiljnija internacionalizacija lige je usledila tek tamo pocetkom 2000-ih kada su se pojavila zaista gomila tih internacionalnih mladih super zvezda kao sto su bili Novicki, Stojakovic, Pau Gasol, Toni Parker, Manu Djinobili, Jao Ming i ostali, sad danas koliku ulogu stranci imaju u ligi je bezveze i govoriti pored Antetokumpa, Doncica, Porzingisa, Jokica, Mareja, KA Taunsa, Siakama, Gasola, Ibake, Rubija, Dragica, Bena Simonsa, Embida, Gobera, Galinarija, oba Bogdanovica, Furnijea, Vucevica, Sabonisa juniora, Ala Horforda i ostalih, ono vecina tih zvezda u usponu i mladjih igraca koji bi trebalo da dominiraju ligom u narednih 10-ak godina su stranci.

Mada realno iako pre 30 ili 40 godina stvari su bile drugacije i evropski igraci nisu isli u NBA ali i u to vreme imali smo zaista odlicnih igraca koji su bili ispred svog vremena i koji bi da su otisli bez problema mogli da naprave blistave NBA karijere i da beleze partije kao sto to danas cine Doncic, Jokic, Vucevic, Bogdanovic i ostali.
Recimo Dalipagic je bio paklen igrac, imao je odraz 110 cm, vrhunski tehniku, odlican u odbrani , sut spolja jos kad nije ni bilo suta za 3 poena ili recimo Duci Simonovic koji je tamo 70-ih davao po 50,60 poena po utakmici ili jos 60-ih Zucko Korac i njegova levica ili Ivo Daneu, Cosic to su sve igraci koji su bili mnogo ispred svog vremena i komotno su mogli da budu Ol’Star igraci i clanovi Kuce slavnih u Springfildu samo da su dobili sansu u NBA.

1 Like

NBA je pre druge polovine 80ih bila zonska liga u US. U odnosu na ostale sportove. Pricali mi prijatelji da finale, pocetkom 80ih, cak nije bilo ni prenoseno na TV, u direktnom prenosu. Samo radio :slight_smile:

Stern je od NBA napravio ono sto je NBA danas. A Stern i Bora Stankovic su od kosarke napravili planetarni sport. Sto sadasnja FIBA uporno pokusava da upropasti.

Evropska košarka nije bila ni blizu američke profesionalne košarke, možemo mi da se zanosimo koliko hoćemo, ali je to jedina istina.
Zbrisali bi nas u bilo koje doba dana i noći, bilo gde.

2 Likes

Pa sad evropska kosarka mozda nije bila ali radi se o tome da svi ti igraci koje smo imati u to vreme su vec odavno prevazisli evropsku kosarku i nesto sto se zove “evropska kosarka” jer Drazen, Kukoc, Radja, Djordjevic, Danilovic, Paspalj, Bodiroga, , Komazec sigurno se ne mogu svrstati samo pod “evropske” igrace jer bili si sigurno mnogo vise od toga.

Recimo 1989. Jugoplastika je odigrala mec sa Denver Nagetsima, u to vreme jedna od boljih NBA ekipa i ono ceo mec je bio tu negde egal , na kraju je dobio Denver sa nekih 5 razlike (mislim 135:129 ili tako neki rezultat je bio, glavno bila je utakmica bas na mnogo koseva).

Pa recimo 1978, 1984 i 1985 Makabi iz Tel Aviva je 3 puta zaredom pobedjivao NBA timove , pa recimo 1984. Sijetl Supersoniksi su pobedili svajcarski Vevey sa samo pola kosa razlike 111:110, pa recimo 1991. on cuveni i Lejkersi sa Medzikom su pobedili Huventud isto sa kos razlike 116:114, pa i Njujork Niksi su sa Skavolinijem iz Pezara igrali produzetke, a to je sve bilo u periodu tamo negde 1988/89/90 , znaci jos pre 30-ak godina, sto znaci da jos ni onda to nije bila tolika razlika izmedju NBA i evropske kosarke kako neki misle ili kako to zele da predstave.

1 Like

Suludo je porediti bilo koju kosarkasku reprezentaciji sa Amerikom, njih bre rest of world selekcije ne mogu dobiti kada su u najjacem sastavu. Da su ovi nasi igraci bili toliko dobri ostavili bi dublji trag u NBA. Od svih gore navedenih igraca su samo Divac, Petrovic i Stojakovic imali respektabilne karijere preko, kakav crni Djordjevic, Danilovic, Radja…

1 Like

Prvi drim tim je bio stvarno jeziv. Drali su sve sa milion poena razlike (44 prosecno), a na kraju je Barkli bio najbolji strelac, naprosto jer su dosli da se zavitlavaju i da ponize sve ostale reprezentacije, a on se najvise nalozio na tu neku pricu jer je bio takav tip.

Nasi i uopste evropski kosarkasi dostigli su NBA zrelost mnogo kasnije, dok su ovi bili na vrhuncu snage i popularnosti. Ne treba potcenjivati ni taj psiholoski momenat jer su ovi svi imali prakticno status rok zvezda.

Opponents didn’t have a chance, but they didn’t care. One player, while trying to guard Magic Johnson, was seen frantically waving to a camera-wielding teammate on the bench, signaling to make sure he got a picture of them together.

Ma jooook, mislim taj mit o nepobedivosti “Drim Tima” je srusen odavno, kao i mit da jedna evroligaska ekipa ne moze da pobedi NBA ekipu (to se dosta puta potvrdilo kao netacno).
Inace da li si normalan da “rest of the world” selekcije ne mogu da ih pobede, pa realno kada bi u jednoj ekipi igrali Antetokumpo, Doncic, Jokic, Ben Simons, Embid, KA Tauns, Galo, Rubio,Badi Hild, Bogdanovic, itd…tesko da bi “domaci” imali sanse.
Mislim i u NBA koja je najbolja i najuspesnija fransiza u poslednjih 20-ak godina, San Antonio, osvojili su 5 titula, konstantno si bili u vrhu i 22 sezone nisu propustili plej of, zasto , zato sto imaju taj vise evropski pristup i kosarkasku filozofiju, uvek su imali puno evropskih igraca u rosteru , doduse ne nuzno ni evropskih vec stranih igraca koji su kosarkaski stasavali u Evropi i upravotaj pristup, filozofija i selekcija igraca je bilo ono sto ih je odvajalo od ostalih i zbog cega su bili bolji od drugih.

Inace Kukoc je isto imao respektabilnu NBA karijeru, ono da je igrao u maltene u bilo kojoj drugoj ekipi bio bi prva zvezda ekipe ali on je hteo da igra u Bulsima i da osvaja titule, mada i u Bulsima je bio impresivan, bio najbolji sesti igrac lige i imao prosek od 15-20 poena po utakmici pored jedne takve konkurencije u timu.
Danilovic je imao dobre dve sezone u Majamiju i dosta zapazenih partija, ajde da kazemo bio je treca zvezda time posle Tima Hardaveja i Alonza Morninga, ali eto kada su ga trejdovali bez njegovog znanja u Dalas on je tu popizdeo , spakovao se i prvim avionom se vratio u Italiju ali je i svakom slucaju za te dve sezone koliko je proveo tamo itekako pokazao da moze ozbiljno da igra tamo.
Dino Radja takodje, imao je nekoliko zaista odlicnih sezona u Bostonu sa nekih 20-ak poena u proseku i 10-ak skokova, igrao je na Ol’Star nivou i bio je cak i prva zvezda Bostona u to vreme, ali eto posle nekih 4,5 godina u ekipi Boston je resio u “rebuilding” ekipe, resili su da podmlade tim, njega su trejdovali u Filadelfiju, isto kao Danilovica bez pitanja i bez njegovog znanja (jer tako tamo to funkcionise) i on je isto bio poludeo zbog toga, hteo da bije ljude iz uprave i na kraju ih iznapusavao, spakovao se, seo u prvi avion i vratio u Evropu.

Paspalj je bio strahovit potencijal, mogao je komotno da bude Ol’Star igrac, ali nazalost nezdrav i nesportski nacin zivota su ga kostali duze i jos impresivnije karijere.
Cak i u NBA su pokusavali da ga odviknu od cigareta i da nije zdravo da pusi po 3 pakle Marlbora na dan i da zivi na junk-food-u, medjutim njega je boleo…i terao je po svom i kada su videli da ga ni ne zanima da promeni nacin zivota i da od toga nema nista, onda su odustali od njega.

Sa Djordjevicem je situacija bila malo drugacija, istina nije se bas najbolje snasao u Portlandu (iako je i on za to kratko vreme koliko je bio tamo imao nekoliko zapazenih partija) , generalno ni on ni Portland nisu se razumeli, generalno Portland ga je video kao nekog “spot-up” sutera i igraca kod koga nece previse biti lopta a Djordjevic je bio bas suprotan tip igraca, on nije bio tip igraca koji moze da bude “back up” opcija ili “spot-up suter” vec on je igrac koji razigrava, koji diktira tempo igre, koji drzi loptu i igrac kod koga mora da bue lopta i koji mora da dobije prostora kako bi pokazao sta ume i bio na zeljenom nivou, nazalost u Portlandu mu to nisu omogucili.
Mada dobijao je on posle ponude jos nekih ekipa , mada kaze nije mu se ni ostajalo u Americi, vise mu se svidjao zivot u Bolonji, Milanu, Barseloni nego tamo u nekom Oregonu, Koloradu ili vec gde.
Takodje Djordjevic je verovatno i kasno otisao u NBA, sa 30 i nesto godina kao vec odavno formiran igrac, pogotovo u ono vreme, recimo tad pre 20 i kusur godina igrac od 30-ak godina je bio mnogo “stariji” nego igrac od 30-ak godina danas.
Mada generalno svi ti igraci te generacije Drazen, Divac, Paspalj, Kukoc, Radja, Danilovic, Bodiroga, Djordjevic, Paspalj…su bili ono strahovit potencijal i igraci Ol’Star kalibra, sad neki mozda to i nisu ostvarili iz ovih ili onih razloga ali svejedno radi se o igracima top klase a top klasa znaci sam krem svetske kosarke, nema nista iznad toga i bolje od toga.

Inace sto je i Bogdan Bogdanovic pricao, da je u NBA malo zbunjen, jer nema rezultatskog imperativa na koji je on navikao, jer on gde god je igrao igralo se za nesto, u Partizanu dok je bio znalo se cilj je domaca titula, titula u ABA ligi i eventualno Top 8 Evrolige, u Feneru dok je igrao znalo se cilj su uvek trofeji, kako u domacem prvenstvu i kupu tako i u Evroligi, u reprezentaciji isto zna se, uvek je cilj najvise postolje i titula ili u “najgorem” slucaju makar jedna od medalja, dok u Sakramentu nema toga, ono kao cilj je da probamo da budemo tu negde oko 50% , mozda da probamo da udjeno u plej-of ali i ako ne udjemo nema veze i onda kako rece tesko je naci motivaciju i davati maksimum na svakoj utakmici u takvom jednom okruzenju.

Takodje ima nekih igraca koje nije zanimao NBA a mogli su bez problema tamo da igraju (Bodiroga, Zoran Savic, Komazec…) ili igraci koji su se uprkos dobrim partijama tamo vracali u Evropu (kao recimo Navaro ili sad Mirotic) jer prosto zele da osvajaju trofeje, zele da se takmice jer kako i Mirotic kaze, ja u NBA mogu da igram 10 ili 20 sezona, da budem prva ili druga zvezda u nekoj ekipi a da ne osvojim nikad nista, a u Barseloni mogu svake godine da osvojim po 5 trofeja jer tu je Evroliga, spanska liga, spanski kup, Super Kup, itd.
Ili recimo Bodiroga, mogao je da bude super NBA igrac i da Amere zabavlja njegovim fintama, ulazima, asistencijama, sutevima, spektakularnim potezima i da igra ko zna koliko tamo a nikad nista da ne osvoji, a ovako je 3,4 x osvojio Evroligu, 3x osvojio grcko prvenstvo, 2,3 x bio prvak Spanije, bio prvak Italije, osvojio jos ko zna koliko i tih nacionalnih kupova, bio MVP Evrolige, par puta MVP F4 Evrolige, MVP spanske lige, MVP grcke lige, MVP Svetskog prvenstva, MVP U-19 Svetskog prvenstva, a da ne pominjemo sa reprezentaijom bio 2 puta prvak sveta, 3 puta prvak Evrope, uz to jos jedno olimpijsko srebro i evropska bronza, ono bukvalno je nemoguce pobrojati sta je sve osvojio tokom karijere, sto na reprezentativnom nivou, sto na klupskom, sto na individualnom.
Definitivno nas najbolji igrac od raspada SFRJ pa na ovamo, realno sto nije igrao u NBA nema nikakve veze, evo jedan Jokic sto je Ol’Star igrac, sto je izabran u prvu petorku NBA lige mu realno nije ni do kolena, biti ce ikada biti pa ne znam kakvu NBA karijeru da ostvari.

1 Like

Kao prvo, nismo ti i ja ovce cuvali da mi se tako obracas sa ‘‘da li si normalan’’. Kao drugo, objektivan si bati kao Robotnjik kada prica o xbox brendu.

NBA timovi su odigrali 155 utakmica van NBA, dakle sa FIBA ekipama. Skor je 138-17 od toga su samo jednom izgubili u US.

Plus jedan kuriozitet za tebe posto ocigledno nisi mnogo upucen :wink:

Traditionally composed of amateur players, the U.S. dominated the first decades of international basketball, winning a record seven consecutive Olympic gold medals. However, by the end of the 1980s, American amateurs were no longer competitive against seasoned professionals from the Soviet Union and Yugoslavia.
In 1989, FIBA modified its rules and allowed USA Basketball to field teams with National Basketball Association players. The first such team, known as the “Dream Team”.

Da li stvarno mislis da taj tim koji si gore naveo moze da parira amerima koji i na klupi imaju takve igrace, ako je i prva petorka iole izjednacena dobice svaku reprezentaciju na rotiaciju i abnormalan broj kvalitetnih igraca. Nema protrebe da ih nabrajam, svi znaju o kakvim se igracima radi. Ne znam gde si iskopao ove objektivne razloge zasto nisu uspeli i sta im se desilo u US. Danilovic je igrao nesto utakmica za Dalas tako da ti ta prica o trejdu koji nije znao ne pije vodu. Radja je imao problema sa kolenom pa nije prosao lekarski u Filadelfiji ako si dobro upoznat sa pravilima ako igrac pukne jos jednom lekarski ceo iznos plate mora da mu isplati klub a on je tada imao jos neke 3 godine pa su ovi odustali od trejda i dogovorili se sa Radjom o sporazumnom raskidu ugovora.

Odigrao je svega 4 sezone u NBA. Meni ovo ne deluje kao ‘‘dvadesetak’’ poena po mecu uz ‘‘desetak’’ skokova.

[1993–94] 15.1 ppg 7.2 rpg
[1994–95] 17.2 ppg 8.7 rpg
[1995–96] 19.7 ppg 9.8 rpg
[1996–97] 14.0 ppg 8.4 rpg

Pa ne moze se kosarka pratiti samo kroz statistiku, mislim taj skor 138-17 stoji, ali uglavnom su igrali sa slabijim evropskim ekipama, ne toliko sa top evroligaskim ekipama i ekipama koje su spadaju u sam vrh evropske kosarke, recimo u poslednjih nekoliko godina NBA timovi su trenutno u seriji od 40-ak pobeda protiv timova iz ostatka sveta ali ni jednu od tih pobeda nisu zabelezili protiv neke evroligaske ekipe, nego kao i pred pocetak ove sezone igrali su sa ekipama poput Makabi Haife, Sesi/Franca iz Brazila, Gvangdzou Lajonsa, Sangaj Sarksa, Melburn Junajteda, Nju Ziland Brejkersa, Pert Vajdketsa, Brizbejn Buletsa, itd, znaci uglavnom su igrali sa Kinezima, Australijancima, itd, jedina evropska ekipa sa kojom su igrali u poslednjih nekoliko godina je Makabi Haifa koji je na nivou negde osrednjeg ABA ligasa i daleko od nekog krema evropske kosarke.

Inace poslednja NBA ekipa koja je igrala utakmice sa Evroligasima je bila Oklahoma Siti 2016-te , odigrali su 2 super uzbudljive utakmice protiv Real Madrida i Barselone, od Reala su izgubili posle produzetka (u jednoj ludoj i super-efikasnoj utakmici mislim da je bilo 142-137 za Real Madrid na kraju) a Barselonu su dobili sa 3 razlike (92:89) u jednoj takodje veoma neizvesnoj i uzbudljivoj utakmici.

Recimo interesantna utakmica je bila negde 2010. kada su kao organizovali mec izmedju NBA prvaka i evropskog prvaka (nesto slicno kao sto je nekada bio onaj Interkontinentalni Tojota Kup u fudbalu) i kada je Barselona uspela da pobedi LA Lejkerse u jednoj onako dosta tvrdoj i takmicarskoj utakmici gde su za Lejkerse igrali pokojni Kobi, Pau Gasol, Odom, Ron Artest, Deris Fiser i ostali bitni igraci ono punu minutazu kao da je plej of utakmica.

Inace nije bitno koliko je Amerika imala strasnih igraca , mislim igra se 5 na 5 , jedna utakmica samo ,jedna lopta na terenu, sve je moguce a jedna ekipa koja bi u svom sastavu imala jednog Drazena, Kukoca, Djordjevica, Paspalja, Divca, Danilovica, Bodirogu, Radju , Komazeca, Savica…mogla bi zaista svakog da pobedi, pa i originalni “Drim Tim” zasto da ne, mada dobro i da ih nismo pobedili tad u Barseloni ubedjen sam da bismo im se revansirali na SP 1994 ili na OI 1996 da je ta stara drzava i ta stara reprezentacija ostala celovita, ono i da su nas dobili tad siguran sam da sledeci put ne bi mogli da nam se izmigolje.
Inace da je ta nasa bivsa drzava ostala celovita verovatno bi 90-te prosle u znaku rivalstva 2 “Drim Tima” jednog americkog i onog drugog naseg i verovatno bi ono bili tu sa njima na drz-nedaj , nekad bi mi pobedili a nekad oni.

Inace Danilovic je bas i pricao o tome u jednom intervjuu , kaze da je bio bas besan zbog trejda u Dalas, nisu ga cak ni obavestili o tome, iako je on pruzao veoma dobre partije, hvalili su ga, cak kada se neko povredio bio je i u nekim kombinacijama za Ol’Star jedne godine i onda buum, ladan tus i trejd u Dalas, kaze da je bas bio ocajan, sto zbog tog neiskrenog odnosa kluba prema njemu, sto zbog toga sto je iz jedne ekipe koja je igrala finale istocne konferencije i borila se za titulu dosao u jednu pogubljenu ekipu koja je imala mozda 20-ak pobeda u sezoni , takodje kaze i Teksas mu se nimalo nije svideo kao mesto za zivot, pogotovo kad je dosao iz jednog Majamija i rekao im je, mozemo li mi lepo da se razidjemo kao ljudi, ako ne ja ionako sedam na prvi avion i vracam se u Evropu i onda je otisao.

Inace to za Radju, mislim pa dobro kako sad 17,2 ili 19,7 poena nije 20-ak poena , mislim ovo su vec brojke kakve imaju fransizni igraci i Ol’Star igraci.
Generalno Radja bi i igrao na Ol’Staru tad 95/96 ali je bio problem sto je tad Boston bio “ispod crte” a obicaj i neko nepisano pravilo je da na Ol’Staru pretezno igraju igraci iz vodecih ekipa i koje su u zoni plej ofa, no u svakom slucaju iako Radjina NBA karijera nije predugo trajala mislim i da se za taj period koliko je bio tamo onako bas ljudski pokazao, slicno vazi i za Danilovica.

Mada imamo mi neke igrace sa ovih prostora iz tog perioda koji su igrali a zaista nisu nista pokazali kao recimo Curcic (koji ajde stvarno nije dobio priliku) ili recimo Rastko Cvetkovic , pa i Stojko Vrankovic koji iako je promenio nekoliko NBA ekipa, cak i imao neke solidne partije zaista nista posebno nije pokazao.

Mada interesantno bi bilo i danas videti neku potencijalnu SFRJ selekciju, recimo na bekovskim pozicijama : Doncic, Goran Dragic, Teodosic, Bogdan Bogdanovic, Bojan Bogdanovic, na krilima Saric, Bjelica, pod kosem Jokic, Vucevic, Nurkic…ono i to bi bilo jako kao zemlja a kamoli onda sa sve onakvim asovima.

Na kraju, ostaje samo nagadjanje. Ja sam, pre mnogo godina, odlucio da verujem da bi SFRJ tukla USA u finalu Olimpijskih igara. Da li ima rezona, ili nema, briga me. Ne postoji nacin da mi niko dokaze suprotno. Odrastao sam gledajuci nase momke, a isto tako i Medzika, Birda, Dzabara…

Za mene uvek:

Kukoc, Radja, Divac > Dzordan, Medzik, Bird.

:slight_smile: