Nakon nekih desetak sati u igri na kraju sam drugog chaptera, te se povremeno uvede neka nova mehanika, sto znaci da igra jos nije zavrsila sa uvodom.
Sto se tice same igre, osjecanja su mi veoma pomjesana. Cini mi se da svaki put kada nesto “klikne”, pet minuta kasnije ludim zbog neke druge stvari.
Prije svega, ono o cemu se gore pisalo da je problematicno: dugo jahanje do misije sa dva lika koji pricaju I daju uvid u zivote protogonista prije igre. Ok, nije strasno. Problem je sto vecina misija ima odnos 70:30 u korist pricanja. Dakle, dugo jahanje, napravi se lagana priprema za misiju, I onda ista bude gotova kroz tri minute, bez ikakvog zadovoljavajuceg sadrzaja.
Do sada, najbolja misija je bila u startu drugog chaptera kada hocete da zaskocite protivnicku bandu. Ima gameplaya, ima napucavanja (iza covera mind you), te napucavanje traje duze od samog dolaska na lokaciju.
Takodje, napucavanje je izgleda pravljeno sa cover mehanikom na umu, te na konju vas vrlo brzo ubiju.
Pucanje sa konja u trku je uzasno, ali avaj, tako je I u stvarnom zivotu. Realizam, grrrr.
Prica, za sada, nije ni najmanje zanimljiva, tako da se sve svodi na to da vrijeme brzo prolazi dok si sam u preriji, ali ne mogu reci da je to vrijeme dobro popunjeno.
Kako bi rekli IGN recenzenti, siroko kao more, I plitko kao bara (za sada).
Jos nisam stekao utisak da me igra pustila da ja radim sta hocu, pa cemo vidjeti da li ce se misljenje promjeniti kasnije. Ono sto mogu sa sigurnoscu reci je da ako sada predjem igru, necu je igrati naredne dve godine ponovo.
I da, jedva cekam da igra izadje za PC sa full mod podrskom. Za pocetak da fast travel bude dostupan sa bilo kojeg na bilo koje mjesto, I kasnije da konja odveze u West Coast Customs I nabacim opako ozvucenje I slusam rap dok jasem prerijom.
Do tada, stojim iza stava da je igra dosadna.