Šta trenutno igrate? vol. 5 (2015-2016)

Nisam dugo igrao, a jedno vreme sam se bas bio zarazio. I onda gomilu update-a pa sam se izgubio, mnogo toga su dodali/promenili. Dajte neke savete i neke deckove :slight_smile:

Svasta se moze tu reci, al ukratko:

  • igra se uglavnom ‘standard’, sto je mod gde su samo poslednje dve godine karata aktuelne. Stariji packovi i ekspanzije rotiraju izvan standarda.

  • ako oces iole kompetitivan deck, ne gine ti kupovina avantura. Odluci koju klasu/deck oces, pogledaj na netu koje ti karte trebaju, i kreni sa skupljanjem golda. Ide brze nego sto ocekujes.

  • C’thuna, legendarnu kartu, dobijaju svi. To ti je najnovija, Old Gods ekspanzija. Mozes da probas oko njega da napravis deck, ima dosta sinergistickih karata.

  • trenutno je verovatno Warrior najfleksibilniji kao klasa. Jedna od trenutno popularnih novih deckova je tzv. OTK warrior, odnosno One Turn Kill. Koliko vidim ne koristi posebno skupe karte, a u stanju je da te unisti u jednom potezu. Skoro mi se desilo da mi je jedan skinuo oko 40 healtha i armora, a mislio sam da je pobeda moja.

Ovo je baš juče objavljeno, i ono, za početak nisu loši špilovi, i ima relativno jeftinih, dok se uđe u štos, a posle možeš da prepravljaš prema svojoj potrebi.

A za sakupljanje osnovnih karata se može igrati i Social, ili kako se beše zove, umesto Ranked, gde je opuštena atmosfera, i gde je sve više noob friendly i okrenutije eksperimentisanju.

1 Like

Konacno sam resio da nastavim Witchera.Evo jedna fotkica :blush:

Maestralno izlgeda. Virtuelni turizam. :smiley:

Skinuh dakle Journey, kad je vec za dzabe.

Upalio sam igru samo na tren da pokazem Lidiji – nisam je ugasio dok je nismo zavrsili. Igra je kao poetsko delo - kratka, simbolicna i emotivna. Imam samo reci hvale.

Kad se pojavio drugi igrach u mom svetu, moj prvi instinkt je bio da pobegnem od njega. Ali posle nekoliko minuta vijanja po pesku (propraceno lidijinim smehom), na kraju sam morao da ga prihvatim ko saputnika. Moram da priznam, tokom sledecih par sati mi je prirastao srcu.

Negde blizu kraja igre smo krenuli drugacijim stazama, tako da sam igru zavrsio s nekim drugim. Nekako mi zao, moram da priznam. Covek se veze i izgradi pricu oko, prakticno, niceg. Digitalnog cvrkutanja i zajednickog surfovanja po pesku.

Pozdravljam te, stranche. Bio si uporan i srchan saputnik.

1 Like

Mnogo dobra fora je to sto nemas pojma sa kim igras, sve dok ti na kraju igre ne prikazu imena. Ja sam unako usput sve zamisljao ko je osoba sa kojom igram, kakve li probleme ima u zivotu (wtf), odakle je. Onaj momenat kada stignes na kraj igre sa nekim i kada iz sve snage pokusavate da “cvrkucete” u znak pozdrava dok igra laganom tempom prelazi u zavrsnu spicu mi je neprevazidjen (predugacka recenica, znam). Ko stvorena igra za lijecenje neke depresije :smiley:

1 Like

Skoro se pojavila igra od kreatora Journey-a mislim da se zove Abzu…jedna od najlepših igara koje sam ikada video.

Pojavio se juče demo za Dragon Quest Builders na Viti i PS4, pa rekoh ajd da vidim kakva je igra. Iznenadio sam se koliko mi se svidela, jer je ovo, u osnovi Minecraft sa Dragon Quest humorom i pričom. Ali mi se valjda toliko sviđa zbog tog Dragon Quest šarma, koji poprilično poboljšava situaciju u odnosu na Minecraft, gde je priča naizgled nepostojeća.

Takođe, ovde je ceo svet fiksan, nije Random Generated, te će svaki put kad se upali igra svet biti isti, što je istovremeno i dobro i loše. Kul je što se lako snalazi po svetu, ali se nedostatkom RNG gubi osećaj istraživanja nepoznatog i kao da je svaka nova igra smeštena u novi svet.

Igra na Viti ne deluje loše, nema nekog osetnog pada framerate, grafički gledano je solidna, jedina mana su mi kontrole koje su malo neobične. Skače se na O, menu se otvara na X, napada oružjem i sakupljaju resursi preko trougla, dok se na kvadrat koriste predmeti. Na R i L se podešava visina na kojoj se postavljaju predmeti, dok se pritiskom na R i L u isto vreme “zaključava” na postavljanje u ravni ispred lika.

Proveo sam sate sa demom koji se može preći za manje od sat vremena zavitlavajući se oko gradnje grada i njegove odbrane od čudovišta. Na kraju sam “grad” koji se sastojao od dve-tri srušene kuće pretvorio u dvorac od blata sa gomilom soba i bedemima koji su toliko visoki da protivnici koji mogu da preskoče odbranu ne mogu ništa da urade. Šteta što se demo završava pre nabavke čekića, kojim bi se otključalo korišćenje kamenja i seča drva, ali je i ovo bilo dovoljno da vidim da bi mi se igra svidela.


A ovaj God Eater mi se svakim danom sve više sviđa. Počeo sam da se zavitlavam oko pravljenja metaka, što po uputstvu online, što neke moje zajebancije. I čoveče, koliko opcija nude, ovo nisam video u nekoj igri do sad.

Recimo, ovo je recept za metak koji namenski napravljen za jednu misiju, da bi se prešla u roku 2 sekunde od početka misije.

Svaki metak se sastoji iz više modula, koji se mogu manipulisati sa brojnim opcijama, poput ugla metka, nakon kog vremena se aktivira drugi modul, u kom smeru se kreće, koji je elemenat, itd. Zaista su napravili neverovatan sistem, koji omogućava dosta manipulacije.

Evo kako izgleda misija kad se iskoristi taj metak:

Dovoljno je gledati do oko 1:10. Metak koji lik ispali se kreće unazad pod uglom iz recepta, nakon čega se rastura na više manjih i sistematski se kreće od jednog protivnika do drugog, ubijajući ih jednim pogotkom… I neko je precizno proračuna pod kojim stepenom svaki modul treba da bude, koji atribut treba da ima i koliko puta će se odbiti o protivnika… Damn. Obožavam kad igra nudi ovakve opcije za igru.

1 Like
  • Master Chief Collection preview:

Sjećam se vremena prije nego što će izaći megahit Xbox platforme Halo, tačnije godinu dana prije, davne 2000-te… Izašla je igra koja će probuditi moje zanimanje za Sci-Fi žanr općenito. Ne tako poznat niti popularan: Infestation

Igru je izdao, vjerovali ili ne, tadašnji Ubisoft. Ako možete zamisliti sadašnji Mass Effect prije 16 godina, onda je to definitivno bio Infestation… Tri člana posade, jedinstveno vozilo koje se može pretvarati u razne verzije - kopnenog i vazdušnog - prevoza, desetine planeta kojima pristupate zvjezdanim vratima za istraživanje, vanzemaljski eko sistemi, te velik arsenal futurističkog naouražnja… Istraživanje, te sam gameplay i interakcija sa svijetom u igri, je bila godinama ispred svega što je Gaming nudio u to vrijeme. Igra koja je oblikovala moj mladi štreberski um na načine zbog kojih i danas volim stvari i žanrove kojima sam sklon.

  • Zašto jedan čitav dio članka odvojen za Infestation i kakve on ima veze sa Halo serijalom?

  • Zato jer se ne mogu oteti dojmu da bi Halo ostavio isti, ako ne i veći, dojam na mene da sam ga igrao onoga dana kada je i izašao, samo godinu dana od igre koja je oblikovala moj mladi um… Igra koja je “stara” 15g, igra koju tek prvi put igram ozbiljnije, je u moj um prizvala lijepa sjećanja na vremena u kojima je Sci-Fi polako počeo nalaziti svoje mjesto, ozbiljnije mjesto, u Gaming-u…

I zaista, impresivno je to da remaster igre stare 15g ima tako bogatu atmosferu, fenomenalan soundtrack, gameplay zategnut do krajnjih granica, te A.I. koji je “pametniji” od većine istih u današnje vrijeme. Remaster u punom smislu te riječi. Koji je ostao dosljedan originalnog igri ne mijenjajući ništa sem kvalitete tekstura, kvalitete soundtrack-a, i bržeg čitanja…

  • Par ljudi mi je spomenulo da čeka moj “rant”, ali da budem iskren, ne mogu ga naći…

Ostao sam oduševljen onime čime igra pruža. Elementima koje ima, inspiracijama od Star Trek pa sve do Stargate univerzuma, atmosferom koju pruža remaster te paletom boja koja se savršeno stapa u univerzum u kojem se Halo nalazi.

Te mogu reći da jedva čekam da odigram čitav Halo serijal, te da se spojim sa svom pričom i teorijama koje ona pruža. Jednostavno, remek-djelo niko ne može osporit.

  • Pros:

-Fantastična atmosfera
-Soundtrack još bolji
-A.I. koji je pametniji od većine mojih bivših djevojaka
-Gameplay ispred svog vremena
-Grafički fenomenalan remaster, dostojan da se zove upravo tako, Remaster
-Jako interesantan lore

  • Cons:

-Checkpoint sistem me izluđuje, ipak, razumiljivo za igru staru 15g
-Fps ponekad pada ispod 60fps, što mi je van svake pameti

Ocjena, za sada, čistih: 9/10

Kratko jasno, oduševljen.

P.S. Zahvala mom brudi Nikoli, @xX8Lampard8Xx, zbog kojeg nemam osjećaj da igram igru solo offline hahaha Razmišljam ozbiljnije da se pretplatim na Gold da možemo svi kao ekipa igrat! :slight_smile: No o tome, možda kasnije, dok odigram sve nastavke, a i Skyrim koji se bliži.

3 Likes

Hahahaha, ja sam uvek tu kao podrska!
A ako uzmes gold, uvek sam za Co-Op, da predjem po 100i put sve ispocetka, nikad dosta!
Ne znam da li si presao CE? Ali sada sledi tek padanje na dupe, Halo 2… Meni omiljeni Halo definitivno, bar sto se price tice.

1 Like

Thx bro :slight_smile:

Nisam jos presao, stigao sam do 6/10 chapter-a. Uz heroic tezinu, osjecam se dobro ako i u 2h predjem jedno poglavlje :smile:

1 Like

[quote=“xX8Lampard8Xx, post:2394, topic:9273, full:true”]
Halo 2… Meni omiljeni Halo definitivno, bar sto se price tice.
[/quote]Presao sam takodjer sve delove u Halo serijalu. Meni je definitivno najbolji deo bio Halo 3, po svemu. Odmah posle njega mi ide Halo 3: ODST , koji je isto bio fantastican.

Trenutno igram The Wolf Among Us na Viti. Pored settinga koji mi se svidja, samo imam reci da je igra sa tehnicke strane uzas. Kreatoru engina (ujedno i glavni baja Telltale games-a) treba zabraniti da ikada izda bilo kakvo parce tehnologije. Pored toga sto sve igre rade u jednocifrenom broju frejmova svakih deset sekundi, oni i njihov engine su odgovorni za igru sa najlosijom rezolucijom na ps4 (Batman u 720p, sa losim framerate-om).

Samo da se pohvalim, prvi put u zivotu sam dostigao 10. rang u Hearthstoneu!

Dal igram bolje ili sam najzad nakupio dovoljno jake karte, ne znam, al evo jedan fini mali win streak sa C’thun Warriorom me doveo do novih visova.

Prethodnih sezona mi je islo ocajno. Ovaj mesec je potpuni kontrast, lagano i bez vecih problema sam se popeo do sadasnjeg ranga. Nemam blage veze u cemu je razlika.

Sad mogu i da se survam nadole, nije bitno. :slight_smile:

Onaj bre open world u Mad Max-u je bas ogroman. Vec nekoliko dana uopste ne igram story misije vec cistim ikonice unaokolo, a ikonicama nikad kraja. Sreca sto su oil pumpe, transfer kampovi i konvoji zabavni za prelazanje.

Ima dobar smek igra, nisam neki mad max strucnjak ali je odlicna igra docarala ceo taj wasteland setting i ludake koji zive u njemu.

I dalje igram The Wolf Among Us. Nakon veoma dobre prve epizode, i malo slabije druge, treca epizoda je toliko dosadna da sam htio prestati. Ipak, nastavljam sa igrom, ali sam za sada bas razocaran.

Prva epizoda je poprilično solidna, druga je malo slabija, treća je najgora, četvrta se malo popravlja, dok je peta totalni rollercoster od početka do kraja. Meni se igra baš svidela, mada je čekanje na sledeću epizodu od po mesec-dva sigurno uticalo na to da zaboravim na neke mane.

Dje krenuh Halo na heroic, vrag me odnjeo… 2 misije do kraja.

Jeva čekam da čujem tvoj utiske za LASO :smiley: You ain’t seen anything yet :smiley: